Kako funkcionira ATP rang lista?

Rangiranje profesionalnih tenisača u obliku kakav danas poznajemo uvedeno je 1973. godine, a prvih je sezona (iako se tako u neslužbenom obliku ponekad čuje i danas) ostao izraz „kompjutorska lista“. Izrađuje se u centrali Udruženja teniskih profesionalaca (ATP) u Ponte Vedra Beachu na floridi (SAD) i objavljuje se svakog tjedna u ponedjeljak, osim tijekom drugog tjedna Grand Slam turnira i na samom kraju godine.

Način izračunavanja ATP rang liste

Kada je započela sezona 2009. g. dva su bitna segmenta u muškom profesionalnom tenisu doživjela značajnu izmjenu: struktura ATP turnira je promijenjena, a ujedno se uvedene i neke novosti u načinu izračunavanja rang liste. Čak i ono malo površniji ljubitelji tenisa odmah su primijetili da više nema takozvane Utrke prvaka, nego da je (osim kod parova) ostala samo jedna rang lista.
Službeni engleski naziv rang liste je South African Airways  ATP Rankings, iako se često upotrebljavaju i drugi, kolokvijalni nazivi. Primjerice ATP lista, svjetska rang lista i slično. No velike zabune nema: kad se kaže da je Rafael Nadal prvi na SAA ATP listi to znači da je prvi na svijetu. Za igrača koji je na petom mjestu često se bez povođenja jednostavno kaže da je „top 5“ ili „top 10“. I slično.
Rangiranje profesionalnih tenisača u obliku kakav danas poznajemo uvedeno je 1973. godine, a prvih je sezona (iako se tako u neslužbenom obliku ponekad čuje i danas) ostao izraz „kompjutorska lista“. Izrađuje se u centrali Udruženja teniskih profesionalaca (ATP) u Ponte Vedra Beachu na floridi (SAD) i objavljuje se svakog tjedna u ponedjeljak, osim tijekom drugog tjedna Grand Slam turnira i na samom kraju godine.  
Glavni princip uveden 1973. vrijedi i danas, a to je da bodovi vrijede 52 uzastopna tjedna od završetka turnira. To se odnosi na sva natjecanja osim Finala ATP World Toura (nekadašnji „masters“ i Masters kup) te „futures“ turnira. Bodovi s Finala brišu se nakon završetka posljednjeg ATP turnira (ali ne „challengera“!) u idućoj godini, a bodovi s „futures“ turnira (to su oni ranga ispod „challenger“) brišu se 53 tjedna nakon odigravanja. Razlog je taj što se bodovi s tih natjecanja iz praktičnih razloga ne unose odah nakon završetka, nego tek tjedan potom.
U odnosu na prošle sezone ATP je napravio novu strukturu turnira i više ne postoje natjecanja pod nazivom International  Series, među kojima je postojala čak i dosta velika razlika u nagradnom fondu i broju bodova koji se dodjeljuje. Sad je osnovna struktura sljedeća: Grand Slam turniri (nisu dio ATP-a), Finale, Masters 1000, World Tour 500 i World Tour 250. Ispod su „challengeri“ (gdje više novca u nagradnom fondu znači i više bodova) te „futures“ turniri.
Umag spada u grupu ATP World Tour 250 i tu pobjedniku naslova nosi točno 250 bodova. Dakle, sam rang turnira odmah govori i o broju bodova za osvajača. Finalistu u Umagu slijedi 150, svakom od polufinalista 90 bodova i tako dalje.
Ako ste sve ovo pratili bez problema, odlično. Ako ste pomislili da je sve to sasvim jednostavno, tim bolje. No, ipak nije baš tako. Naime, neki igrač može odigrati (teoretski i osvojiti) 15 turnira iz ranga „250“, ali mu se neće računati svi. Možda će mu se računati samo dva i bit će mu svejedno je li preostalih 13 osvojio ili je gubio u 1. kolu! Zašto?
Objasnit ćemo na primjeru tenisača koji je 2009. godinu završio među 30 najboljih na ATP listi. On mora igrati na sva četiri  Grand Slam turnira i na osam (od ukupno devet) natjecanja iz serije Masters 1000. Uz to, za rang listu mu se računaju i četiri najbolja rezultata ostvarena na natjecanjima ranga „500“ te dva najbolja na natjecanjima ranga „250“ ili „challengerima“. U slučaju Marina Čilića, koji je lanjsku sezonu završio na 14. mjestu, to znači da je osvojenim naslovima u Chennaiju (siječanj) i u Zagrebu (veljača) već ispunio svoju kvotu za 2010. godinu i da igrajući na turnirima ranga „250“ više ne može povećati zbroj, čak i da ih osvaja.
Svi igrači koji ostvare pravo izravnog ulaska na turnir  onda otkažu, bit će kažnjeni brisanjem bodova s jednog turnira (najlošijeg) i ta će kazna vrijediti 52 tjedna. Međutim, ta „kaznena nula“ neće biti uvedena ako ne igra 30 ili više dana zbog ozlijede, koju mora dokazati medicinskom dokumentacijom.
Za tenisače koji su godinu završili na 31. mjestu ili lošijoj poziciji vrijedi nešto drugačiji sustav. I njima se računa 18 rezultata (po formuli 4 + 8 + 4 + 2), no ako nisu imali pravo izravnog ulaska na Grand Slam i Maters 1000 i nisu igrali onda imaju mogućnost da se neki od tih turnira nadomjesti rezultatom s nastjecanja ranga „250“ i / ili „challengerom“.
Komplicirano? Moguće, ali ne sumnjajte da su igrači vrlo dobro upoznati koliko turnira određenog ranga moraju odigrati, što trebaju dostaviti ako nisu u mogućnosti nastupiti i kakve su kazne propisane za neispunjavanje uvjeta.

Bodovi i u Davisovu kupu

Pretprošle godine bodovi za ATP listu osvajali su se i na Olimpijskim igrama u Pekingu, a od prošle godine bodovi se dodjeljuju i za igranje u Davisovu kupu. No samo za nastupe u Svjetskoj skupini i kvalifikacijama za Svjetsku skupinu. Bodovi koji budu osvojeni idu u rang natjecanja iz kategorije „500“, ali to ne smanjuje obavezu nastupa na određenom broju turnira tog ranga (za igrače koji su na kraju 2009. bili na 30. mjestu ili bolji to znači minimalno četiri turnira, od kojih jedan mora biti nakon US Opena).
Bodovi iz susreta u Davisovu kupu bit će uračunati tek na kraju, naravno pod uvjetom da je njihov zbroj dovoljno velik da uđe među četiri najbolja igračeva ostvarenja na turnirima ranga „500“. Ako nije, ti se bodovi neće računati (no ostaju „u rezervi“). Igranje u Davisovu kupu ne može nadomjestiti „kaznenu nulu“.

Zaštićeni renking

Rang lista ne poznaje „prijatelje i rođake“ – pravila su jednaka za sve i ono što kažu brojke je ono što se uzima u obzir. Međutim, postoji i humana strana, a ona se zove zaštićeni renking.
Riječ je o mogućnosti da igrač koji je izvana turnira šest mjeseci ili dulje ima mogućnost ograničenog ulaska na turnire koristeći renking koji je vrijedio kada se ozlijedio. Naime, u vrijeme kada pauzira zbog ozlijede tenisač gubi bodove koje je osvojio prije godinu dana u to vrijeme i pada na rang listi, često toliko da više ne može izravno ući na turnir, pa ili mora tražiti pozivnicu ili igrati kvalifikacije.
Zaštićeni renking dobiva se izračunavanjem prosječnog igračeva renkinga u prva tri mjeseca ozljede. On se koristi isključivo za ulazak na turnire i ništa drugo. Dakle, zbog njega tenisač ne može dobiti poziciju nositelja, ne može biti „sretni gubitnik“ (lucky loser) i slično. I još nešto: ne može biti korišten za ostvarenje plasmana na World Tour Finals u Londonu.
Dakako, broj turnira za koje se igrač može prijaviti sa zaštićenim renkingom je ograničen. To pravo vrijedi za osam turnira (u među vremenu on može ulaziti i s pozivnicom i s izravnim plasmanom, ali to ne smanjuje kvotu od osam turnira) i vremenski je ograničeno na devet mjeseci.

ATP UMAG - ZANIMLJIVOSTI

Šest „brojeva 1“ u Umagu

Na umaškom ATP turniru u ovih su 20 godina nastupala šestorica tenisača koji se mogu pohvaliti da su bili „broj 1“ na ATP listi. Najzvučnije ime među njima je svakako Rafael Nadal, no sva šestorica su ostvarili vrhunske karijere.

Šest puta bez izgubljena seta na ATP Umag

U dosadašnjih 20 odigranih umaških turnira šest puta se događalo da pobjednik stigne do naslova bez ijednog izgubljenog seta. To je dva puta pošlo za rukom Carlosu Moyi, te po jednom Albertu Berasategiju, Guillermu Canasu, Magnusu Normanu i Nikolaju Davidenku. Posljednji među njima koji je to napravio bio je Nikolaj Davidenko prošle godine – ukupno je izgubio samo 21 gem!

Od Hrvata na ATP Umag samo Prpić pobjednik

Hrvatski tenis imao je igrača u finalu Umaga samo u premijernom izdanju turnira 1990. godine kad je Goran Prpić svladao Gorana Ivaniševića. Nakon toga više nitko nije dolazio tako daleko, iako je bilo sezona kad su hrvatski tenisači ostvarili odlične rezultate.
Posljednji koji je došao do polufinala bio je Željko Krajan 2002. godine.
Osim njega još je samo Ivan Ljubičić (1999.) bio u polufinalu.
Do četvrtfinala su dolazili Bruno Orešar (1991.), Ivan Ljubičić (2001. i 2002.) i Roko Karanušić (2008.).

Prvi nositelj – prednost ili ne

Prvi nositelji se baš i ne mogu pohvaliti osobitim uspjesima u Umagu, no taj se trend izgleda počeo mijenjati, jer su i Fernando Vardesco preklani i Nikolaj Davidenko lani do trofeja stigli nakon što su krenuli s vrha ždrijeba. Posljednji prvi nositelj prije Vardesca koji je došao do naslova bio je još 2003. godine Carlos Moya, koji je to napravio i 2001.
Sredinom devedesetih je, međutim, bio potpuno drugčiji trend. Thomas Muster je sva tri naslova (1992., 1993. i 1995.) osvojio kao prvi nositelj, baš kao što je i Alberto Berasategui 1994. osvojio turnir kao najbolje postavljeni tenisač. I premijerno izdanje turnira 1990. osvojio je prvo nositelj – bio je to Goran Prpić.

Osvajači Roland Garosa u Umagu

Čak 15 od 18 posljednjih naslova na „ Franch Openu“ osvojili su tenisači koji su prije ili poslije toga igrali u umagu: Rafael Nadal (pet puta pobjednik Pariza), Gustavo Kuerten (3), Sergi Bruguera (2), Carlos Moya, Thomas Muster, Juan Carlos Ferrero, Gaston Gaudio i Albert Costa.
A popisu onih koji su trijumfalno zaključili Grand Slam turnir, neizostavno treba dodati i ime Gorana Ivaniševića, osvajača Wimbledona, Novaka Đokovića, osvajača Australian Opena, te Petra Korde, pobjednika Australian  Opena.

Najduži i najkraći finale ATP Umag

Preklanjski finale (2008.) Studena Croatia Opena, u kojem je Fernando Vardesco sa 3:6, 6:4, 7:6 svladao Igora Andrejeva bio je jedan od najdužih u 20 godina dugoj povijesti turnira po broju odigranih gemova. Točnije, jedan od četiri najduža, jer su u još tri navrata u odlučujućem dvoboju za naslov odigrana 32 gema: 1995., kad je Thomas Muster svladao Carlosa Costu (danas menadžera Rafaela Nadala), 2000. kad je Marcelo Rios pobijedio Mariana Puertu i 2001. kad je Carlos Moya bio bolji od Jeromea Golmarda.
Najkraći finale po broju odigranih gemova pak, odigran je lani - 2009. , kad je Nikolaj Davidenko 6:3, 6:0 pobijedio Juana Carlosa Ferrera (tu ne računamo finale odigrano 2006. u koje je Đoković zbog iscrpljenosti predao dvoboj Švicarcu Wawrinki kod 6-6 u prvom setu).  

Kvalifikanti znaju biti opasni

Gledajući rezultate koje su u Umagu postigli tenisači koji su prethodno morali igrati kvalifikacije najbolji rezultat nesumnjivo je ostvario Dimitrij Poljakov, Ukrajinac koji je 1991. osvojio naslov.
Nešto slično umalo je 2002. ponovio David Ferrer koji je „regularno“ prošao kvalifikacije, potom savladao Davida Nalbandiana, Marca LOpeza, Guillerma Coriju i Željka Krajana prije negoli ga je zaustavio Carlos Moya.
Posljednjih sezona od kvalifikanata je najbolje rezultate napravio srpski tenisač Viktor Troicki, koji je 2007. godine dogurao do polufinala. Argentinac Guzman je 2006. bio četvrtfinalist, baš kao i Victor Hanescu 2002. Osim njih, kvalifikanti koji su došli do četvrtfinala bili su i Emilio Alvarez 1994. i Juan Gisbert 1993.

JOŠ ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA TENISA...

Tko je sve ostvario Grand Slam?

Kad se u tenisu kaže da je netko ostvario Grand Slam onda to znači da je u istoj sezoni osvojio sva četiri najveća turnira: Australian Open  u Melbourneu, French Open u Parizu, Wimbledon u Londonu i US Open u New Yorku. „Mali Grand Slam“ ili neka slična konstrukcija zna se upotrijebiti za igrače koji su tijekom karijere (ali ne u istoj godini) osvojili sva četiri spomenuta naslova.
Lanjskim trijumfom u pariškom Roland Garrosu Roger Federer je ušao u ovu drugu skupinu, gdje su otprije bili Don Budge, Fred Perry, Roy Emerson, Rod Laver i Andre Agassi. Međutim, samo su dvojica od njih ostvarili „pravi“ Grand Slam. Bili su to Budge 1938. i Lover (on čak dvaput, 1962. i 1969.).

Dajte nešto veće!

Amerikanka Venus Williams susrela se s neobičnim problemom kad je ove godine igrala na WTA turniru u Madridu. Morala je mjenjati hotel jer su kreveti bili premali za nju! Visoka je, inače, 1.85 m.

Francuzi i Španjolci najbrojniji

Španjolska i Francuska imali su prošle sezone najviše igrača koji su godinu završili među sto najboljih na pojedinačnoj ATP listi: dvanestoricu. Nijemci su im bili vrlo blizu s 11 igrača, a ni Hrvatska se ne može požaliti, jer je u odabranom društvu imala četvoricu tenisača.

Najviše naslova

U profesionalnom tenisu, odnosno od 1968. godine, najviše turnira u pojedinačnoj konkurenciji, čak 109, osvojio je Amerikanac Jimmy Connors. Od aktivnih tenisača među desetoricom najboljih je samo Roger Federer, a najbliži ulasku u „Top 10“, no svejedno još uvijek daleko, je Španjolac Rafael Nadal koji ima 41 osvojeni turnir…

Nadal sve bliže Vilasu

Rafael Nadal je sve bliže legendarnom Argentincu Guillermu Vilasu, koji je u karijeri osvojio 45 naslova na zemljanim igralištima.
Pobjeda na ovogodišnjem French Openu u pariškom Roland Garrosu donijela je Nadalu 29. titulu na crvenoj prašini, čime je nadmašio Iliea Nastasea i Ivana Lendla, koji imaju 28 osvojenih turnira na toj podlozi.
Osim Vilasa bolji od Nadala po naslovima na zemlji sada su još samo Thomas Muster (40), Bjorn Borg i Manuel Orantes (30).

„Pozivnice su otrov za karijeru“

Amerikanac Ryan Harrison, od kojeg se očekuje da sljedećih sezona postane nova američka teniska zvijezda – trenutno ima 17 godina – iznenadio je odbijanjem pozivnice za turnir u Delray Beachu koji je održan u veljači. „Pozivnice su otrov za karijeru“, rekao je i odlučio igrati u kvalifikacijama.

Najniže rangirani pobjednici „Grand Slam“ turnira

Kad je 2001. godine osvojio Wimbledon Goran Ivanišević je bio na 125. mjestu ATP liste i time postao drugi najniže rangirani igrač koji je pobijedio na nekom Grand Slam turniru.

Muškarci su mnogo češće od žena osvajali naslove na Grand Slam turnirima kao roditelji

I brojevi potvrđuju ono što je zapravo sasvim logično: muškarci su mnogo češće od žena osvajali naslove na Grand Slam turnirima kao roditelji. U posljednjih 30 godina to su u pojedinačnoj konkurenciji napravila devetorica, a posljednji među njima je Roger Federer, koji je ove godine osvojio Australian Open.
Prije njega to su učinili Andre Agassi (Australian Open 2003.), Albert Costa (French Open 2002.), Jevgenij Kafeljnikov (Australian Open 1999.), Petr Korda (Australian Open 1998.), Boris Becker (Australian Open 1996.), Andres Gomez (French Open 1990.), Pat Cash (Wimbledon 1987.), Jimmy Connors (Wimbledon 1982., US Open 1982. i 1983.).
Kod tenisačica tako je nešto pošlo za rukom samo trima igračicama, a posljednja među njima je Belgijka Kim Clijsters, aktualna osvajačica US Opena. Prva majka osvajačica pojedinačnog naslova na Grand slam turnirima bila je Margaret Court (US Open 1973.), a nakon nje to je u Wimbledonu 1980. učinila Evonne Goolagong.

Federer još jednom na poštanskoj marki

Švicarac Roger Federer je još jednom na poštanskoj marki, ovaj put u Austriji. Nakon što je 2007. njegov lik bio na markama u Švicarskoj priznanje mu je dodijeljeno i kod istočnih susjeda. Izdano je 300.000 komada, svaka u nominalnoj vrijednosti 65 centa.

Hrvatski bombarderi - statistika aseva - rekorderi u nedodirnutim servisima

Goran Ivanišević je završio karijeru, ali ima dostojne nasljednike. Posljednjih sezona hrvatski tenisači zauzimaju prva mjesta po broju nedodirnutih servisa i već četiri godine u nizu su na prvom mjestu u toj statističkoj kategoriji.

Najbolji plasman hrvatskih tenisača na ATP listi*

Goran Ivanišević    2.
Ivan Ljubičić           3.
Mario Ančić             7.
Marin Čilić               9.
Ivo Karlović            14.
Goran Prpić            16.

* od 1973. godine

Tri kola za pet minuta!

Nekad su za pobjedu u turnirskom meču potrebna tri sta, a nekad i tri dana, ako pitate Johna Isnera i Nicolasa mahuta. Ali nekad je pet minuta dovoljno za prolaz u 4. kolo!
Nemoguće? Upravo to se dogodilo Viktoru Troickom na ovogodišnjem turniru u Indian Wellsu. U 1. kolu je kao jedan od nositelja bio slobodan, a potom mu je u 2. kolu Urugvajac Pablo Cuevas nakon pet minuta na igralištu predao meč. Nakon toga, Troicki je u 3. kolu trebao igrati protiv Nikolaja Davidenka, no Rus je predao i prije izlaska na igralište. Tek u osmini finala slijedio je pravi meč, u kojem je Troickog sa 6:1, 6:3 svladao Čeh Tomaš Bredych.

Bryans = Woodies

Osvajanjem naslova na ovogodišnjem turniru u Madridu, Bob i Mike Bryan (SAD) izjednačili su se po broju zajednički osvojenih titula s dosad najuspješnijim dvojcem u profesionalnom tenisu, Australcima Todom Woodbridgeom i Markom Woodfordeom. I jedni i drugi sad imaju 61 naslov, no vjerojatno je tek pitanje vremena kad će se Bryani izdvojiti na prvom mjestu.